preskoči na sadržaj
Povijest škole

    Ovdje možete pronaći povijest i razvoj školstva u našoj općini u proteklih 160 godina, tijekom kojih je bilo mnogo lijepih i nešto manje ružnih trenutaka koje smo zapisali te ih sada želimo podijeliti s Vama...

 
 

Povijest školstva u Svetom Đurđu

( iz školske spomenice od 11.6.1993.)

 

   Spomenica Opće pučke škole u Ludbreškom Sv. Gjurgju piše se od 1880. godine. Škola je utemeljena 1840. (trogodišnja i neobavezna), a polazila su je djeca starosti od 9 do 12 godina iz 9 sela Župe sv. Đurđ. Predavalo se i učilo na hrvatskom jeziku. Godine 1853. škola postaje obavezna za djecu od 7 do 12 godina. Škola u Sv. Đurđu postaje osmorazredna 1955., a područne škole postaju četverorazredne. Godine 1975. zbog malog broja učenika ukinuta je OŠ u Sv. Đurđu i ona postaje područna škola OŠ „Dragica Kancijan“ Ludbreg.

   Nova školska zgrada četverogodišnje područne svetođurske škole (bivši zadružni dom u Sv. Đurđu) otvorena je 1988. godine. U sklopu nje radi i vrtić da bi napokon 13. 4. 1993. u Svetom Đurđu bila otvorena nova osmogodišnja škola. Površina joj je 1750 četvornih metara.

                                                      Škola u Strugi

      Zbog sve većeg broja djece, školskih obveznika, škola u Sv. Đurđu postala je pretijesna. Nju su polazila djeca iz svih devet sela koja i danas čine područje škole u Sv. Đurđu. Djeca su svakodnevno pješačila u školu, a iz Struge to je bilo više od deset kilometara u oba smjera. Bio je to velik napor za njih pogotovo zbog neprikladne obuće i odjeće. Godine 1877. došao je kraj dječjim putovanjima jer je od 1. studenog započela s radom Obća pučka škola na Strugi za djecu iz Struge i Sesveta. Za osnivanje i rad škole brinulo se Občinsko poglavarstvo u Ludbregu koje je na svojoj sjednici 5. prosinca 1877. godine izabralo prvi školski odbor u kojem su Ivan Reichwein, Gjuro Makšan, Gjuro Zlatar i Rok Premec. Školski odbor osnovan je 15. siječnja 1878. godine kada je za prvog predsjednika izabran Matija Spahija, župnik u Sv. Đurđu.
      Prve školske godine upisano je 94 školskih obveznika u četiri razreda. Iako je škola bila obavezna, sva djeca nisu polazila nastavu. Bilo je nepolaznika, a njihove roditelje općinsko poglavarstvo je kažnjavalo. 
      Školske godine 1878./79. bilo je 119 učenika i zbog nedovoljnog prostora te školske godine 4. razred je ukinut. 
      Najveći broj polaznika bio je šk. godine 1898./99. Te godine obvezno je bilo 167 djece, ali ih je samo 101 polazilo školu od 1. do 4. razreda, a 40 opetovnicu (to je bila dvogodišnja škola koju su polazili bolji učenici, a održavala se u vrijeme jeseni i zime tri puta tjedno, a na proljeće jedanput tjedno). Školski odbor je kod upisa oslobađao od nastave učenike koji su imali zdravstvene ili mentalne teškoće. Tako je šk. god. 1886./87. oslobođeno čak 25 obveznika. 
      Godine 1906. zbog velikog broja učenika nastava se počela odvijati poludnevno, a uveden je i peti razred. Opetovnica je bila produljena na tri godine. Tako je bilo sve do 1914. godine.
      Nakon 1920. godine broj učenika počeo se smanjivati. Tako je 1924. godine bilo svega 64 upisana učenika od 1. do 4. razreda, a svega 13 u opetovnici.
      Zanimljivo je bilo ocjenjivanje učenika. Ocjene su bile: 1. red s odlikom, 1. i 2. red, a jedno vrijeme bila je i ocjena 3. red. Na kraju školske godine učenici su polagali javni razredni ispit pred školskim odborom.
      Godine 1931. nastava je proširena na 5. i 6. razred i škola je postala viša osnovna škola. U svim razredima je učio jedan učitelj, i to u dvije smjene. Takav način rada bio je teško održiv i zato već iduće godine učenici 5. i 6. razreda polaze nastavu u Sv. Đurđu. 
      Od 1936. godine u školi radi dvoje učitelja, zbog dobivenog odobrenja za otvaranje drugog odjeljenja. 
      Godine 1955. uz pomoć školskog odbora okrečena je školska zgrada izvana, a godinu dana kasnije škola dobiva struju. Škola u Strugi ukinuta je 1966. godine. 

      Popis učitelja koji su radili tijekom 88 godina samostalnog rada škole u Strugi:Franjo Darany, Vjekoslav Petak J, Franjo Horvat, Dragan Blesk, Zvonimir Hegji, Franjo Stipetić, Ivan Jurgec, Dragurin Kocbeg, Ljudevit Tomašek, Zlata Kolander-Potočnjak, Zlata Vuković-Vrbanić, Jelica Koporčić, Barka Volović, Marko Vrbanić, Nada Hitrec, Pavao Špoljarić, Marija Winter, Jelica Purgar, Ivka Šajnović-Gregurinčić, Zvonimir Gregurinčić, Stjepan Belović, Stjepan Medvedec i Nada Porovne-Turek.

 Škola u Ludbreškim Sesvetama

     Djeca iz Ludbreških Sesveta pohađala su školu u Strugi sve do 1914. godine kada je odlukom preuzvišenog baruna Dr. Skerlecza ustrojena opća niža pučka škola u Ludbreškima Sesvetama.
     Dana 1. rujna 1915. godine počela je nastava u Ludbreškim Sesvetama. 
     Školska godina 1918./19. bila je prekinuta zbog odlaska prvog učitelja Ivana Jurgeca. Njega su mijenjali Ivan Klarić i Juraj Potočnjak koji se nisu dugo zadržali u školi, pa učenici ne završavaju razred jer nisu bili ispitani.
     Šk.g. 1919./20. učenici su imali računice za matematiku. Pisalo se tintom po papiru. Kako nije bilo dosta tintarnica, učenici prvog godišta pisali su olovkom.
     Šk.g. 1928./29. pojavila se zarazna bolest šarlah. Oboljelo je dvanaestak djece. Jedna djevojčica je umrla.
     God. 1939. umrla je učiteljica Zlata Vrbanić. Na sprovodu u Varaždinu bili su mnogi žitelji mjesta te učenici.
     God. 1945./46. osnovana je seoska čitaonica s knjižnicom. Tečaj za učiteljicu polazila je gospodična Nevenka Sabol.
     Šk.g. 1957./58. škola je dobila zbornicu za učitelje.
     Dana 30. lipnja 1960. godine Samostalna osnovna škola Sesvete postaje Područna škola OŠ Sveti Đurđ.
     Godine 1975. potpuno se ukidaju područne škole, a učenici se autobusom prevoze u Sveti Đurđ.
     Škola u Ludbreškim Sesvetama djelovala je punih pedeset godina i to 45 godina kao samostalna osnovna škola i 5 godina kao područna škola.

 Škola u Karlovcu Ludbreškom

      Sve do otvaranja OŠ u Karlovcu Ludbreškom, učenici su polazili OŠ. Sveti Đurđ. Odluku o gradnji osnovne škole u Karlovcu Ludbreškom potvrdio je u Zagrebu 25. studenog 1933. godine ban Dr. Ivo Perović.
      Za privremeni smještaj škole preuređena je privatna zgrada Stjepana Bačanija. Novootvorena škola u Ludbreškom Karlovcu počinje raditi nakon uskrsnih blagdana 12. travnja 1934. 
      Šk.g. 1935./36. dolaskom učiteljice Viktorije Horvat kombinirana su dva odjeljenja, a nastava je bila izmjenično, poludnevno po tjednima.
      God. 1942. Ministarstvo prosvjete i športa daje 200 000 kn za izgradnju školske zgrade. Kupljen je crijep i cigla, ali zbog rata radovi su prekinuti.
      God. 1948. mještani Karlovca Ludbreškog ustupili su 80 000 komada cigle Svetom Đurđu za izgradnju zadružnog doma.
      Šk.g. 1951./52. počinje nastava u novoj školskoj zgradi. Postavljena je ograda oko škole, uređen je okoliš i načinjeno je igralište za odbojku.
      Broj učenika koji su polazili školu uvijek je bio između 90 i 100. Nakon Drugog svjetskog rata broj učenika je porastao. Školske godine 1946./47. bilo je najviše polaznika (129). 
      U Karlovcu Ludbreškom je formirano više društvenih organizacija, najviše poslije rata. Tako se ističu: mjesni školski odbori, pionirska organizacija, omladinska organizacija, Antifašistički front žena, Društvo crvenog križa, Mjesni narodni front, Savez komunista, Narodno oslobodilački odbor, DVD Ludbreški Karlovec,...
      Godine 1960. samostalna osnovna škola prestaje s radom i postaje područna škola osnovne škole Sveti Đurđ. 
      God. 1975. ukinuta je osmogodišnja škola u Svetom Đurđu. Viši razredi (od 5. do 8.) prelaze u osnovnu školu u Ludbregu. Područna škola u Ludbreškom Karlovcu je zatvorena te ostaje prazna i propada tako dugo dok nije prodana privatnom vlasniku. Danas služi kao skladište.

 Škola u Hrženici

       Redovito i obavezno školovanje djece iz Hrženice počelo je osnivanjem pučke škole u Svetom Đurđu 1840. godine. Kao i iz okolnih sela, tako su i ova djeca pješačila u Sveti Đurđ što je bilo veoma naporno, a i uvjeti rada u školi nisu bili najpovoljniji. Nedovoljno prostora, slaba opremljenost i sve više djece otežavali su normalno odvijanje nastave. I kako je u spomenici škole zapisano "... stoga muževi, koji za ovaj način naukom narodu našem pomoći htjedoše i uzor domoljubima smatrati se imadu ..." odlučili su da i Hrženica dobije svoju školu.
      Zato se 1864. godine mjesne starješine Josip Horvat i Ivan Kosir otputiše u Beč, prijestolnicu carstva i kraljevstva Austro-Ugraskog, k dobrotvoru knezu Filipu Bačaniju (Batthany), da između ostalog i pomoć za osnivanje škole isprose. Njihov trud urodio je plodom. Selo Hrženica dobilo je 12 jutara vlastelinske šume kao pomoć za osnivanje škole. Od prodanog drveta te od pomoći općinskih vlasti 1872. godine za potrebe škole kupljena je kuća od mještanina Izidora Severa. Trudom mještana Hrženice, nakon određenih popravaka, 3. studenog 1873. godine počela je raditi dvorazredna škola s 38 upisanih učenika. U spomenici škole je zapisano: "Dakle, čast seljaštvu Hrženice!"  Novim Zakonom o školstvu iz 1874. godine škola je postala Opća pučka škola obvezna i za dječake i za djevojčice.
      Godine 1883. odredbom seoskog starješine škola dobiva od zemljišne zadruge jednu oranicu za školski vrt.
      God. 1908. održana je rasprava o gradnji nove školske zgrade.
      God.1909. stara školska zgrada prodana je mještaninu Hižaku pod uvjetom da će on biti vlasnik te zgrade ako se pobrine za izgrađnju nove škole. Uskoro je uslijedio 1. svjetski rat i gradnja škole nije počela. Između dva svjetska rata škola je bila više puta popravljana i dograđivana kako bi se donekle osposobila za održavanje nastave.
      Do početka izgradnje nove školske zgrade došlo je tek 1954. godine i to na temeljima nedovršenog zadružnog doma. Zalaganjem kotarskog odbornika Jeronima Juričana dobivena su sredstva od kotarske skupštine kao pomoć za izgradnju.
      Nastava u novoj školi počela je 1955. godine.
      God.1923. škola se pretplatila na omladinski list "Čarobno vrelo" čiji je izdavač bio Zlatko Špoljar, učitelj u Svetom Đurđu.
      God. 1959. Osnovna škola Hrženica prestala je biti samostalna škola i postala je područna škola OŠ Sveti Đurđ.
      God. 1975. ukinuta je ova područna škola i djeca se prevoze autobusom od 1. do 4. razreda u Područnu školu Sveti Đurđ, a od 5. do 8. razreda u OŠ Dragica Kancijan u Ludbregu.
      Škola u Hrženici djelovala je punih 86 godina kao samostalna škola te 16 godina kao područna škola OŠ Sveti Đurđ. Tijekom te 102 godine postojanja u njoj je radilo 47 učitelja i učiteljica:Vatroslav Kovačić, Konrad Klingspoegl, Ivan Hegedić, Josip Hegji, Josip Schlechta, Petar Kalmar, Petar Križanić, August Plavšćak, Vilim Pinter, Ivan Sabol, Josip Miljan, Juraj Potočnjak, Ivo Čorak, Julije Skupnjak, Vladoje Ožegović, Julije Bosak, Katica Gjurašin, Gjuro Lisica, Anka Plečko, Jelica Koporčić, Josipa Sedmak-Koporčić, Dragutin Saboti, Boško Vučenović, Marija Winter, Marija Medjumurec, Bosiljka Miočić, Katica Kovačić, Marija Mijatović, Ana Fresl, Nevenka Sabol, Juraj Ožbolt, Zdenka Žagar-Ožbolt, Vladimir Jurčenko, Zdravko Mežnarić, Mirko Bendeković, Terezija Holer, Rade Špikić, Marijan Turković, Milka Buzov, Marija Hižak, Zorica Tkalec, Marija Sučić, Katica Kuharić, Ruža Stručić-Zmišlja, Jasna Kudrna-Balent i Nada Provne-Turek.

 




Brojač posjeta
Ispis statistike od 20. 10. 2010.

Ukupno: 218504
Ovaj mjesec: 1715
Ovaj tjedan: 269
Danas: 76

Korisni linkovi

DUZS




preskoči na navigaciju