Dana 28. svibnja 2025. učenici sedmih i osmih razreda imali su susret s književnicom Bojanom Meandžija.

Simpatična i vrlo smirena žena pričala je o svom odrastanju u  Karlovcu za vrijeme Domovinskog rata. Djetinjstvo dvanaestogodišnjakinje prolazilo je u skloništu u kojem je počela pisati autobiografski roman „Trči! Ne čekaj me…“ 

Rat, granatiranje i trčanje u sklonište zamijenili su mirne ljetne praznike i druženja s prijateljima. Nakon događaja koje nam je Bojana ispričala, naše brige stvarno su male i nevažne. Svi moramo biti sretni i zadovoljni što možemo bezbrižno biti vani i ići u školu. Shvatila sam da je obitelj važna i kako usprkos svim našim željama imamo puno pa trebamo biti zahvalni. Zahvalna sam i na kajgani koju baš ne volim. Zašto kajgana?! Nama je Bojana ispričala situaciju oko nje, a vi pročitajte knjigu u kojoj ćete doznati nešto više o tome.       

Književnica je sa susreta ostavila poruku da je čovjek čvršći od betona kada je u nevolji, a obitelj je uvijek najtopliji pokrivač.

Viktorija Đurkin, 7.a