Dana 4. travnja 2019. godine u suradnji s Hrvatskim šumama, Uprava šuma Koprivnica, Šumarija Ludbreg, u našoj školi održano je, u povodu Dana šuma (21. 3.) i Dana planeta Zemlje (22. 4.), predavanje o šumama pod nazivom „Šuma u školi- škola u šumi“ za učenike 4.a i 4.b razreda.

Dva zanimljiva i poučna predavanja „Šume u Hrvatskoj“ i „Recikliranje“ održale su gđa Sonja Rukavina i gđa Emilija Seidl, obje dipl. ing. šumarstva. Učenici su sa zanimanjem pratili predavanja i prezentacije. Ponovili su i utvrdili dosadašnja znanja o šumama, a doznali su i mnogo novoga. Naučili su da gotovo polovicu površine Hrvatske (47%) zauzimaju šume i da je uloga šume u životu ljudi velika. Učili su o vrstama šuma, prepoznavali su različite vrste drveća, upoznali životinje kojima je šuma dom, naučili da su košuta i jelen par i da im je potomak tele, a ne lane ili Bambi (kako su mnogi  mislili), da je mala divlja svinja „ obučena u pidžamu“, da vjeverica svojom zaboravnošću pomaže pri pomlađivanju šume i rasprostranjivanju sjemenki, da ljudi za Božić ne kite bor nego jelu ili smreku, da je iz šume najbolje  odnijeti samo lijepu uspomenu ili fotografiju, a ne ostaviti iza sebe ništa osim tragova svojih stopa. Zanimljiv je bio i podatak da se papir može reciklirati čak do sedam puta. Osvijestili smo koliko bogatstvo leži u šumi i čemu nam ona služi. Najvažnije je to da su šume naša pluća (proizvode kisik) i zato ih trebamo čuvati. Učenici su naučili i to čime se bave šumari.

Nakon predavanja izašli smo u školsko dvorište. Uz našu malu pomoć, gosp. Miroslav Horvat,  dipl. ing. šumarstva zasadio je stabalce drijenka, zavičajnu vrstu s ljekovitim svojstvima koja nažalost polako nestaje. Nadamo se da će stablo procvasti već sljedećeg  proljeća i tako uljepšati i oplemeniti naš školski okoliš.

Vrijeme nam je brzo prošlo. Sa zanimanjem ćemo pratiti rast „našeg“ stabla.

Katica Horvat, učiteljica 4.a razreda

"Stablo drijena zavaralo i samog vraga"

Drijen (lat. Cornus mas) je samonikla biljka koja ima više naziva: drenina, bila svibovina, crveni drijenak, drenak, drenić, drenjula, drinika, drinovina, rumeni dren, šupaljka.

Grmove drijena najčešće ćemo naći na suhim i sunčanim te kamenitim stranama svijetlih listopadnih šuma, u zajednici s drugim grmljem i niskim rastinjem. 

Njegov je plod vrlo atraktivan, crven, duguljastog oblika, kiselkastog okusa. Dozrijeva početkom jeseni kada se bere zreli plod, ali i ljušti kora drveta. 

Samonikli drijen u prirodi može dati oko 10 kg bobica po biljci. Vrlo je otporan na bolesti i štetočine, te je odličan za ekološki uzgoj. 

Ne kaže se bez razloga u narodu za nekog tko nema nikakvih zdravstvenih problema da je zdrav ko dren.Od kore i ploda drijena pravi se čaj  koji se koristi kao lijek za bolesti crijeva i groznica te protiv proljeva. Plod ima veliku količinu antioksidansa koji se preporučaju bolesnicima s karcinomom. Ovisno o genotipu i podneblju na kojem se uzgaja, plod drijena može imati i dva puta veću količinu vitamina C od ploda naranče, stoga ne čudi da su naše bake od davnina pravile džem i sok od njega.

Stablo drijena cvjeta među prvima u proljeće, a plodove daje posljednje, u jesen!

To je, kaže narodna priča, zavaralo i samoga vraga. Vidjevši da je stablo prvo procvjetalo, vrag je skočio na njega i misleći da će dati prvo rod, proglasio ga svojim. I čekao je vrag i čekao... Narod je brao trešnje, višnje, marelice, grožđe, jabuke, kruške... a na "vražjem" stablu ništa, samo zeleno lišće. Konačno, u miholjsko ljeto pojavili su se i mali svijetlocrveni plodovi. Eto ga, pomisli vrag, ja sam svoje dočekao. Kušao je svijetlocrvene, kisele i opore plodove, ljutito zagunđao, skočio sa stabla i više se nikad nije vratio.

 I tako je stablo drijena otjeralo vraga, a plodovi su u međuvremenu dozreli, omekšali, postali slađi te služe na korist svima koji znaju čekati i koji cijene darove prirode.