preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Vijesti

TERENSKA NASTAVA OSMIH RAZREDA U VUKOVAR

Put u Vukovar, grad heroj Domovinskog rata, ostat će nam trajno urezan u sjećanje. Nakon posjeta takvom mjestu sila emocija rijetko koga može ostaviti ravnodušnim.

  


U snježnoj idili ranog zimskog jutra, još pospani, nismo previše razmišljali o tome što nas čeka. Uz druženje i dremuckanje u pretoplom autobusu nešto prije 9 sati 22. veljače 2018. godine sretno stigosmo na odredište – Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, smješten u prostorima bivše vojarne 204. vukovarske brigade.

Učiteljice su dobile raspored aktivnosti dvodnevne terenske nastave projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“, a mi smo dobili paketiće sa sendvičima i vodom. Putovanje uvijek iscrpi pa su nam sendviči dobro došli. Ubrzo smo saznali da je uz raspored aktivnosti i jelovnik za sljedeća dva dana pa smo stalno ispitivali što je za ručak, večeru, doručak.

Nismo previše gubili vrijeme. Za nekoliko minuta već smo bili u autobusu koji nas je odvezao do Muzeja vučedolske kulture, jedan od najmodernijih muzeja u Hrvatskoj smješten uz obalu Dunava, 5 kilometara nizvodno od Vukovara. Muzej svjedoči o davnoj kulturi iz vremena prapovijesti i prepun je eksponata među kojima se posebno ističu keramički predmeti koji svojom kvalitetom izrade i estetskom vrijednošću govore o visoko razvijenoj civilizaciji na ovom području prije više od 5000 godina. Najpoznatije su keramičke posude Vučedolska golubica i Vučedolski Orion, koji se smatra najstarijim europskim kalendarom.

Prepuni dojmova o davnim vremenima odlazimo u noviju povijest – Gradski muzej Vukovar, smješten u dvorcu Eltz.  Do 1991. godine Muzej je sadržavao fond od oko 50 tisuća eksponata,no u Domovinskom ratu pretrpio je velika oštećenja, a zbirke umjetnina ili su bile oštećene ili opljačkane. Dio umjetnina ipak je nakon rata vraćen Muzeju, a donacijom mnogih umjetnika on se i dalje obogaćuje.

Napuštajući muzejske prostore put nas je odveo u vojarnu na ručak koji nas je uvelike okrijepio i vratio nam izgubljenu energiju. Tada bi nam odmor svima dobro došao, no već ubrzo nakon ručka čekala su nas predavanja o Domovinskom ratu i Bitci za Vukovar. Doduše, bilo je i onih koji su predavanja iskoristili za lagano dremuckanje dok su pojedinci utonuli i u dublji san . Tema prvog predavanja bila je povijest SFRJ-a te političke i društvene okolnosti koje su dovele do raspada Jugoslavije. U drugom predavanju časnik HV-a govorio je o tijeku i posljedicama bitke za Vukovar. Predavanjima je završio 1. dan terenske nastave – naporno, ali dojmljivo i edukativno.

I nakon predavanja „Slobodo, o slatka slobodo!“ Smještaj u sobe  i navala na automate s vrućom čokoladom i slatkišima u hodniku hostela razbudilo nas je u potpunosti. Slobodno vrijeme kasnog poslijepodneva iskoristili smo za šetnju gradom gdje smo obišli Križ na ušću Vuke u Dunav. Zajedničko fotografiranje i glagoljicom uklesani stihovi na Križu „Navik on živi ki zgine pošteno“ dovoljno govore sami za sebe. Niske temperature nisu nas spriječile da dobar dio vremena provedemo lunjajući po gradu koji nam je sve više prirastao srcu. Znatiželjno sam promatrala ljude, ulice , kuće i sve mi se činilo tako smirenim i sređenim kao da tu nikad nije prozujao ni jedan metak, a kamoli da su pljuštale granate . Divno je čudo kako se ovaj grad iz ruševina uzdigao i sada stoji još jači u vjeri da život pobjeđuje smrt.  U obližnjim kafićima neki su se ugrijali toplim kapučinima, a neki su se zezali na svježini vukovarskog zraka.

Večer u disku potpuno nas je opustila. Iscrpljeni intenzivnim plesom poželjeli smo ranije krenuti na počinak, no „ striček za šankom“  nije nas pustio prije nego odslušamo posljednju pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“. Zapjevali smo ju svi vidno dirnuti njenim riječima.

Teško je vjerovati koliko se toga može proći i naučiti u samo jednom danu. Neki su još imali snage za „zezancije“, no nećemo sada o tome.

Drugi dan boravka u Vukovaru pamtit ćemo po najvažnijim memorijalnim lokacijama vezanima uz stradanje Vukovara u Domovinskom ratu. Jedno od najpotresnijih mjesta svakako je Vukovarska bolnica u čijim se podrumskim prostorijama još i danas može osjetiti sav ratni užas što su ga proživljavali ranjenici i bolničko osoblje tijekom višemjesečne okupacije grada.

Dolaskom na Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata postajemo bespomoćni. Ovdje je pokopana mladost Vukovara i svih krajeva Republike Hrvatske. Nameće nam se pitanje : Zar ima riječ, postoji li riječ kojom možemo objasniti razlog postojanja ovakvih mjesta. Stihovi D. Tadijanovića najrječitije odgovaraju na to pitanje: „Nema, nema tih riječi. Ima samo odgovor kao beskrajna tišina.“ Na nama je jedino da se u tišini poklonimo svim žrtvama Domovinskog rata i odamo im počast  uz molitvu i plamen goruće svijeće. Polje s 938 bijelih križeva vjerojatno će nas pratiti ostatak života.

Put nas je dalje poveo u Spomen-dom Ovčara, otvoren 2006. godine. U mračnom prostoru Spomen-doma na zidovima su fotografije svih 200 žrtava, mučenih i ubijenih. One se naizmjenično pale i gase poput zvijezda. Hvala im za živote koje su položili na oltar domovine. Na mjestu masovne grobnice zapalili smo svijeću. U tišini molitve čuo se tek fijuk hladnog vjetra. Ništa nismo govorili, ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Spomen domu hrvatskih branitelja Vukovar na Trpinjskoj cesti. Spomen-dom sagrađen je u obliku čvrsto stisnute šake koja simbolizira snagu kojom se Vukovar branio od neprijateljske agresije. Na spomen-ploči poginulih branitelja nalazi se i ime našeg borca iz Sesveta, Josipa Kanižaja.

Na povratku u vojarnu zaustavili smo se nakratko uz Vodotoranj-simbol grada Vukovara.

U Muzeju Domovinskog rata, u vojarni 204. vukovarske brigade posjetili smo izložbu „Sjećanje na Domovinski rat – Bitka za Vukovar“ koja kronološki prikazuje tijek bitke i događaje tijekom okupacije. Razgledavajući  eksponate teško je i zamisliti sav  taj užas koji su proživljavali naši branitelji pod agresijom daleko brojnijeg i  oružjem moćnijeg neprijatelja.

Nakon učenja o Domovinskom ratu i ratnim događajima na prostoru Vukovara i njegove okolice 1991. godine, hrabrosti naših branitelja i konačnoj slobodi, u Školi mira naučili smo da je upravo MIR  ono čemu trebamo težiti i kao pojedinci i kao narod. Kvizom znanja ponovili smo najvažnije činjenice o Domovinskom ratu, a na kraju je brigadir Petar Ćavar održao doista impresivno predavanje naglasivši da mir nema alternativu jer mir nije samo odsudstvo oružanih sukoba i ratnih događanja već trajni proces uspostave uzajamnog povjerenja i međusobnog uvažavanja. Poručio nam je da se učenjem, istinom i tolerancijom borimo za svakodnevni mir. Citirao je bl. Alojzija Stepinca koji je rekao :“ Iz ljubavi prema domovini borit ću se da me nitko ne nadjača.“ Nositi mir u sebi znači biti zadovoljan i radostan, sposoban voljeti i oprostiti sebi i drugima.

S mirom u sebi vratili smo se svojim kućama, u zagrljaj voljenih članova obitelji, sretni što uživamo i rastemo u miru.

Antonija Lazar, 8.a



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Ljiljana Šarec   datum: 2. 3. 2018.

Brojač posjeta
Ispis statistike od 20. 10. 2010.

Ukupno: 407351
Ovaj mjesec: 1745
Ovaj tjedan: 271
Danas: 39

Brojač na našoj web stranici postavljen je prije deset godina. Gotovo osamdeset posjeta u prosjeku dnevno, nije malo za školsku stranicu :-)


Važne poveznice

Korisne poveznice

 

 

 

 





preskoči na navigaciju